Povijest ZLATNE ŠKOLJKE

U samom središtu Rijeke, na doslovce deset koraka od gradske žile kucavice - Korza, nalazi se restoran “Zlatna školjka”. Ovo gostište poznato je generacijama Riječana, a osobito posjetiteljima Rijeke koji su u potrazi za mirnim kutkom, dobrom primorskom kuhinjom i kvalitetnim vinom “hodočastili” desetljećima ovaj riječki restoran. Mnogi od njih, vjerujemo, ne znaju da ulaskom u “Zlatnu školjku” postaju i dio bogate povijesti koja seže čak u 19. stoljeće.

Početak priče je u prvoj polovici 19. stoljeća kada su braća Ostrogović držali oštariju nepoznatog naziva na mjestu današnje Zlatne školjke. O radu oštarije početkom 19. stoljeća nema mnogo zapisa, ali je zato bogato dokumentirana “novija” povijest koja počinje dolaskom Leopolda Zwettija, 1885.godine. Poduzetni Zwetti je tada preuzeo lokal koji je od sedamdesetih godina djelovao kao hotel “K zlatnoj zvijezdi” (Albergo alla stella d’oro).

1885. novi početak “Zlatne” u godini velikih pothvata

Mala “Zlatna” počela je tako stvarati tradiciju i povijest. A povijest će pokazati kako su se oko “Zlatne” mijenjali vladari i vojskovođe, a s njima je i ovaj lokal mijenjao države, vlasnike, političke sustave, imena, čak i naziv matične ulice. Onog Badnjaka 1885. trattoria je otvorena na adresi Via del Governo, dvije godine kasnije naći će se na Via del Corso 558 i tako redom.

Godina 1885. bila je u Rijeci godina velikih pothvata, primjerice otvorena je nova zgrada gradskog kazališta, započeta je izgradnja hotela Kontinental, na obližnjem Dolcu sagrađen je niz stambenih i školskih zgrada, završena je Palača Modello, otvoren Caffe Grande i - preuređena je “Zlatna”.

Novi početak, onaj povijesni, dogodio se na Badnji dan, 24. prosinca 1885., kada je Zwetti otvorio trattoriju pod imenom “Zlatna zvijezda” (Stella d’oro). Već slijedeće godine, 1886. lokal je svrstan u prestižnu kategoriju vodećih lokala u zemlji (“principali trattorie del paese”).

Šest godina kasnije, 1892. u “Zlatnu” dolazi novi vlasnik, Francesco Obsieger koji je lokal podigao na viši nivo, pa dobro posjećena trattorija postaje - “restaurant”.

Nova etapa u razvoju započela je 1894. kada je restoran preuzela obitelj Dreher, točnije Antal Dreher, mlađi, što je lokal afirmiralo i na međunarodnom planu. Ljubiteljima piva samo ime Dreher dovoljno govori, ali ipak spomenimo da je Antalov otac, također Antal Dreher, bio tvorac čuvene Lager pive čime je još u 19.stoljeću stekao titulu “Kralja piva”. U Dreherovo vrijeme “Zlatna” postaje nezaobilazno mjesto za zaljubljenike u kvalitetnu točenu pivu iz Kobanyae. Kakva povijest naše male “Zlatne”!!!

Godine 1895. kao poslovođa bio je angažiran i Marcello Lenussi sa zadatkom da unaprijedi kuhinju restorana. Naime, njegova trattoria u Starom Gradu, u Via Merseccia, držala je renome lokala s najboljom talijanskom i domaćom hranom u Rijeci.

Zlatno doba “Zlatne”

U zlatno doba “Zlatne” s Dreherovim pivom i Lenussijevom kuhinjom lokal redovito ugošćuje vojni orkestar, koji uz pivske krigle i ritam koračnica zabavlja riječki svijet onog vremena. Osobito je bilo zabavno tijekom karnevalskog perioda kada su nedjeljom ovdje održavani krabuljni plesovi ili čestih gostovanja glazbenih skupina. Tako je 5., 6. i 7. ožujka 1896. veliki koncert u tri izvanredne večeri pred punim restoranom održala istaknuta “Compania napo-letana Massanello”, koju je činilo osam izvođača u izvornim napoletanskim narodnim nošnjama.

Nakon Lenussija u “Zlatnoj zvijezdi” poslove su vodili manje poznati Giorgio Weidenhammer, Cesare Michelini. Kraj stoljeća restoran je dočekao kao vlasništvo Enrica Men-durya, koji se tu zadržao tek dvije godine, da bi svoju ugostiteljsku karijeru nastavio u susjednom restoranu “Alla Roda” na drugom kraju Kružne ulice. Fin de siecle bio je i kraj “Zlatne zvijezde”

U svojoj knjizi “Folklore fiumano” riječki povjesnik Riccardo Gigante navodi da je “Stella d’oro” spadala u ona riječka mjesta koja nisu bila “narodna” poput onih u Starom gradu, ali su bile izuzetno posjećene radi “marende de meza matina” i “marende de piron”. A “Stella d’oro” je bila osobita po malom vrtu, giardinettu, koji se nalazio na širem dijelu Školskog prolaza.

Ime “Alla Conca d’oro” / “K zlatnoj školjci” restoran je dobio početkom 20. stoljeća s novim vlasnikom Edoardom Budicinom iz Pule. Uz domaću kuhinju i gotova jela restoran je obogatio ponudu i najboljim talijanskim vinima iz Pijemonta i Romagne, te u ono doba popularno pivo “St. Stefano”, dakako originalno iz Kobanya.

Države se mijenjaju - Školjka ostaje

Tih godina je restoran i preuređen prema projektu tadašnjeg poznatog arhitekta Edoarda Gellnera (zaslužan za uređenje Cortine d’Ampezo) i tako je poprimio današnje obrise. Gellner je “Zlatnu školjku” preuredio u duhu brodskog salona, po čemu je restoran do danas ostao prepoznatljiv.

Nova promjena vlasnika uslijedila je 1939. kada je restoran je s osobljem (5 muških i 4 ženske) preuzeo novi vlasnik Francesco Colazio. Za ustupanje “Conce d’oro” Colazio je Budicinu izbrojao 24.000 onodobnih lira.

Ratno stanje zahvatilo je Rijeku 10. lipnja 1940., a već u proljeće 1941. grad je bio u neposrednoj ratnoj opasnosti, no baš kao za inat u to doba “Zlatnoj školjci” išlo je bolje nego ikad. U to doba Francesco Colazio i Bernard Roth, švicarski državljanin, nastanjen u Lovranu te Alfredo Perata osnivaju Dioničko društvo nazvano “Trattoria la Conca d’oro”. Društvo je u ratnim prilikama propalo, ali je restoran i opet preživio.

Po okončanju II. Svjetskog rata u Rijeci su se zbile velike promjene. Nova država, nova politika, novi ljudi, no Zlatna školjka i dalje ostaje na usluzi svojim posjetiteljima. Godine 1948. Ugostiteljsko poduzeće “Zlatna školjka” potpisalo je ugovor s Gradskim poduzećem uprava zgrada Rijeka o najmu prizemlja zgrade na adresi Vicolo degli Artieri 2., a posljednih četrdesetak godina Školjka je vrlo uspješno poslovala pod vodstvom Hotelsko turističkog poduzeća Jadran.

U novom tisućljeću novi sjaj

Nakon oštarije Ostrogovićevih sredinom 19. stoljeća, lokal je započeo svoj novi život u 20., proživio to burno stoljeće i eto ga preporođenog u 21. stoljeću, u novom tisućljeću, s novim vlasnikom.

Nakon renoviranja uređen je kao nekada, dijelom kao ona Ostrogovićeva konoba sa početka ove priče, a dijelom kao Gellnerov brodski salon.

Zlatna školjka Z. Maržića vraća ovih dana stari sjaj najstarijem restoranu u Rijeci, prezentirajući nenadmašni spoj okusa talijanske kuhinje i plodova našeg hrvatskog mora.

Kako je mala “školjka” nadmudrila vlasnika tvornice torpeda

Tko god je s Korza skrenuo u Kružnu ulicu zasigurno je ugledao tri kamena stupa koji ometaju prolazak vozila. Stupovi su tu postavljeni početkom stoljeća, a postavili su ih tadašnji vlasnici “Zlatne”. Zbog čega?

Bogati engleski industrijalac Robert Whitehead, Riječanima znan kao vlasnik Tvornice torpeda, posjedovao je nekolicinu zgrada u tom dijelu grada. Točnije, zgrade broj 2, 4, 6 u Kružnoj i 3, 5, 7 u Dolcu. Kada su za njegov račun radnici izvodili radove na njegovim zgradama u Kružnoj ulici, materijal su svakodnevno prevozili kolima iz Kružne kroz Školski prolaz na Korzo. Tadašnji vlasnik Zlatne školjke pobunio se zbog toga tvrdeći da mu Whiteheadovi radnici oštećuju fasadu na zgradi i tjeraju goste. No, ne samo da se pobunio, već je odlučio stvar preuzeti u svoje ruke te je postavio dva kamena stupa uz rub zgrade i treći na sredinu prolaza onemogućivši svako daljnje kretanje kola pored restorana. Whitehead je kasnije na sudu ishodovao odluku da se stupovi maknu, ali to nikad nije i realizirano.